POČETNA

O NAMA Z B P ARHIVA LINKOVI

NAJAVA POHODA

DOGAĐANJA
PROGNOZA

O NAMA

Plan za 2006.

O društvu

Ciljevi

Kako se učlaniti

Pišite nam

Naša himna

 

OGLASNA PLOČA

 

28. 05. 2006. 

Velebit - Dabarski kukovi

SvjeBa

 

Velebitske proljetnice

 

Foto: Mario Presečki

 

Šarenilo Velebita

 

Nedjelja, 28. svibnja 2006.

         

          U jako rano jutro (6 sati), na Ksaverovu trgu čeka nas autobus … S istoka zrcali se … Dan je.

          Do odmorišta Brinje, u autobusu se klataraju glave … Neki su i glasno zadrijemali.

S auto ceste silazimo za Gospić, pa preko njega putem prema Baškim Oštarijama. Pol sata se odmaramo ispred planinarske kuće «Vila Velebita», 900 i nešto m n/v.

Katarinina legendarna pita zelnica krijepi tijelo, a hladan velebitski vjetar odnosi pospanost. Još malo vožnje makadamskom prašnjavom cestom do Premužićeve staze.

Po silasku iz autobusa dočekao nas je snažan, prohladan jugo i čaroban pogled na otok Pag, koji se s naše visine bijeli na plavetnoj pučini … Kao da ga je od gipsa oblikovala ljudska ruka.

Uskom stazom u koloni ... Kroz livadu i šumu u nedogled šarenilo raznobojnog cvijeća i mirisa. Zar u ovo godišnje doba cvatu đurđice i ljubičice? Jurjevo je davno prošlo! Pa daa! Na Velebitu smo! Nigdje nisam vidjela tako jarkoljubičastu boju perunika i tako nježnoružičastu  boju, velikih latica rascvjetanih božura.

Put do prvog odmarališta koje označava kamena ruševina kuće, ne znam kojeg značaja, lagan je i većinom se proteže kroz vrlo staru šumu … Da je stara, zaključila sam  po osušenim debelim stablima koja imaju otvore napravljene kljunom majstora  djetlića, a vode duboko u gnijezda njegove obitelji, i po još mnogo čemu. Tu smo se kratko odmorili i dogovorili tko će na koju stranu. Svi smo se odlučili skupa prema Budakovom brdu, ali nam je naš predsjednik prije polaska izričito i zorno pokazao gdje smijemo gaziti, a gdje ne, zbog očuvanja Velebitske degenije. Osobnim poznanstvom osigurao nam je tu privilegiju da vidimo nju i alpski tulipan.

Diljem velebitskih proplanaka raste ljepše cvijeće, prema kojem je degenija neugledna, no ona ima vrijednost endema tj. raste samo tu i nigdje više … Iz kamenjara u hrpicama uokolo razbacanim, naišli smo na prekrasno sitno cvijeće bijelih latica čija je sredina obojena crvenilom … Skromni, niski, jedva vidljiv u travi, zvjezdastih, uskih tamnoplavih latica encijan, pa alpski tulipan malen i žut. Željka je meni i Mladenu skinula upitnik iznad glave … Biljka koja ima cvat kao artičoka zove se čuvarkuća i veli da je dobra protiv uhobolje i još…

S vrha Budakova brda naša dva Darka s Jožekom odlaze na Bačića kuk … Izgleda neosvojivo, divlje i prekrasno. Na prijedlog Dinke veći dio grupe se upućuje na pitomije, šarenije predjele … Dugačke, široke, mirišljave i zanosne. Putem nas prati silni jugo na kojega sam se raširenih ruku s povjerenjem naslonila.

Na povratku kroz šumu prestrašili smo malog poskoka … Mlad je i prestrašen … Bezazleno prijeti.

Na povratku u dom, stanka za izvrsnu pivu Ličanku … Pjesma koju započinje ona Katarina koja stvara kulinarska čuda od pita … Zovem je naš Slavujček.

Klimaju se pospane glave u autobusu na putu do Zaboka.

Dobro je da nisam znala, a nisam jer se uspavala moja radoznalost … Do Baških Oštarija i natrag putuje se  8 sati? Katkad je dobro ne znati … Propustila bih predivne trenutke sa svojim društvom i bajkovito šarenim i mirisnim Velebitom.

SvjeBa

 

 

PD

ZAGORSKE STEZE

ZABOK

Dobro došli

na novo uređene stranice našeg društva

Ispričavamo se zbog mogućih nepravilnosti u radu stranice dok ne povežemo sve linkove

molimo vas da sve uočene nepravilnosti javite na naš MAIL