|
Nedjelja 08.
ožujka 2009.
Savršen dan
Jutro je svježe, prohladno ali vedro i obećava bistre, daleke,
očaravajuće vidike…
Međunarodni je Dan žena, a naš predsjednik to ne zaboravlja,
već uz poljubac daruje cvijet svakoj dami u autobusu… dirnulo me!
Putujemo preko Jastrebarskog do Krašića gdje nas čekaju
Vihoraši, pa nakon kavice odlazimo podijeljeni u dvije grupe: A i B.
Prvu čine Hitrići; planinari koji vole jake i brže uspone, a
drugu Sporiši, koji često zastajkuju uživajući u ljepotama
krajobraza, poju ptica, mirisima, vidicima, biljkama, međusobnom
druženju… tu pripadam!
Vodič nam je vremešna ali duhom prpošna i tijelom vitalna
planinarka društva Vihor. Zlatica je i predsjednica ekološkog
društva za očuvanje Žumberka i poznaje tu goru kao da joj je bosonoga
utrla staze. Vrlo zanimljivo priča o prirodnim i povijesnim
znamenitostima kraja kroz koji nas vozi autobus do mjesta od kojeg ćemo
hodati do vrha. Začelje će nam čuvati naš legendarni zagrebački
Parižanin Jean-Claude.
Lakoga koraka uživamo u krajoliku još snenih šuma i polja…
pokoji ljubičasti šafran i snježne staze… mjestimice je više od trideset
centimetara dubokog snijega čija smrznuta površina podnosi mojih 65 kg,
pa se potajice smijuljim onima koji gojzericama dotiču dno svakim
korakom.
Za dva
sata osvojismo vrh Ječmište na visini od 987m. Ime je dobio po poljima
ječma… uzgajao se tu prije nepunih sedam godina a sada umjesto te pivske
žitarice raste gusta i teško prohodna šikara.
Obećani
vidici su prekrasni. Od Ječmišta se pružaju daleko na snježne Kamničke
alpe, Donačku goru, Boč, Ivančicu, Medvednicu s desne strane, a s lijeve
na Svetu Geru i slovenske Julijske alpe…možda čak i talijanske!?
Čekamo
Hitriće… iako im staza nije bila snježna, bila je duža i
strmija…Važno je doći do Kalja. Tamo nas čeka ručak! Selo Kalje dobilo
je ime po tome što se u ponikvu sa svih strana slijevala voda koja je
dugo zadržavala vlagu čineći kaljužu u kojoj su se kaljale i
domaće i divlje svinje… „Danas ni toga nema”, rekla nam je Zlatica.
Ručak je
pripremljen u Caritasovom odmaralištu koje je nastalo od preuređenog
župnog dvora i zgrade mjesne Osnovne škole koju je Općina darovala istoj
ustanovi… Nažalost rođenje djece u ovom kraju sve je rjeđe.
Savijača
od krumpira, zelja i… bila je novi doživljaj nepcima. Kao da je na pol
rashlađena magma začinjena začinima božanskih vrtova; masna, mirisna,
izazovna, pa bahato i drsko vabi… sarma se nakon nje činila bezličnom
iako je i ona bila vrlo ukusna.
Organi
odgovorni za probavu hrane najbolje to čine uz pivo, vino, gitaru,
pjesmu, šalu i smijeh.
Rijetko
se kada svi dnevni doživljaji svedu na zajednički nazivnik; savršeno;
vrijeme, vidici, pohod, društvo, hrana, vodiči… Dan žena.
SvjeBa
|